Ptoza označava kongenitalnu ili stečenu anomaliju položaja spuštenog vjeđnog ruba ispod fiziološke razine pri pogledu ravno naprijed. Nastaje zbog promjena mišića koji podižu gornju vjeđu ( m.levator palpebrae superioris i m.tarsalis superior – Müllerov mišić )
Gornja vjeđa je spuštena , vjeđni rasporak sužen, a zjenica dijelom ili u cijelosti pokrivena. Bolesnici se trude podići vjeđu : odižu obrve kontrakcijama čeonog mišića, zbog čega im je čelo naborano, a glava zabačena straga. Najčešći uzroci kongenitalne ptoze su poremećaji u razvoju m.levator palpebrae superioris i hipoplazmija jezgre n.okulomotorijusa. Često je udružena s drugim promjenama na vjeđi, kao što su kolobomi, entropij ili epikantus . Ako vjeđa prekriva cijeli zjenični otvor djeca s kongenitalnom ptozom razvit će slabovidnost ( ambliopiju ) tog oka.
Najčešća je involutivna ili aponeurotska ptoza. Ovaj oblik ptoze nastaje zbog senilnih promjena aponeuroze m.levator palpebrae superioris. Gornja vjeđa je spuštena najčešće bilateralno i asimetrično. Kožna brazda je podignuta, a funkcija m.levator palpebrae superioris je uredna. Tijekom dana ptoza se pogoršava, osobito u pslijepodnevnim satima i kod umora te kod pogleda prema dolje.
Neurogena ili paralitička ptoza nastaje zbog lezije n.okulomotorijusa ili pleksusa simpatikusa ( Hornerov sindrom, pareza n. III .) i stoga je najčešće jednostrana.
Miogena ptoza se javlja kod neuromišićnih bolesti ( myasthenia gravis ). U ¾ slučajeva ptoza je prvi znak bolesti, pogoršava se tijekom dana i pri pogledu prema gore i pri pogledu prema gore ( slabost m.levator palpebrae superioris ), a odmorom se smanjuje. Tumori ili edem tkiva svojom težinom potiskuju gornju vjeđu prema dolje te uzrokuju mehaničku ptozu. Traumatska ptoza nastaje kontuzijom ili direktnim oštećenjem mišića ili živca. Liječenje je kirurško.
